(1881 - 1957.)

"The only woman who ever astonished me."

Gabriel D Annuzio

* Onima koji nailaze na stranice koje se dotiču umjetnosti (ne isključivo mode), ime Marchesa Luisa Casati nije novost. Sve mi, najvatrenije obožavateljice i kultne štovateljice 19. i početka 20. stoljeća (mi koje smo fulane vremenski i prostorno, koje nemamo gotovo ništa sa stoljećem u kojem živimo, a prilagođavamo mu se jer – jer) neminovno u našim traganjima za onime što volimo i želimo nailazimo na ista imena, pravce, djela…obzirom da nam je isto područje interesa. Sa većinom tih cura sam u kontaktu, i to je jedan od ogromnih razloga zašto ova stranica još uvijek živi. Znati da netko čiji rad osobno cijenite i pratite, također cijeni i prati vaš, dijeli sa vama strasti i inspirira se vama, vrijedi milijardu puta više, i usrećuje milijardu puta više nego da vas cijene i prate anonimni milijuni!

Sve smo mi na neki način izašle ispod Casati kabanice, pa evo danas i moj hommage velikoj Marchesi Luisi:

Marchesa Luisa Casati with a greyhound by Giovanni Boldini

 

 

Marchesa Luisa Casati:

Man Ray

De Meyer - Marchesa Luisa Casati

Augustus Edwin John - The Marchesa Casati

Romanine Brooks

Giovanni Boldini

Adolph de Meyer

Ignacio Zuloaga “La Marchesa Casati”, 1923.

Van Dongen

Man Ray

 

***

 

Hommage Marchesa:

Vivien Leigh as Casati

Ingrid Bergman as Casati

Galliano inspired by Casati

Lagerfeld inspired by Casati (2013.)

Carine as Casati

Dear Lou as Casati

And - here

Tilda Swinton as Casati

 

***

Marchesa Casati
Is a living doll
Pinned on my Frisco
Skid row wall

Her eyes are vast
Her skin is shiny
Blue veins
And wild red hair
Shoulders sweet & tiny

Love her
Love her
Sings the sea
Bluely
Moaning
In the Augustus John
de John
background

Jack Kerouac - San Francisco Blues (1954)

 

***

her epitaph: "Age cannot wither her, nor custom state her infinite variety"

 

Photos - me (autoportraits)